Energetska učinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu sačuvane. Pojednostavljeno, energetska učinkovitost znači uporabiti manju količinu energije ( energenata ) za
obavljanje istog posla ( grijanje ili hlađenje prostora, proizvodnja raznih proizvoda, pogon vozila …).
Energetska učinkovitost se nikako ne smije promatrati kao štednja energije. Naime, štednja uvijek podrazumijeva neku vrstu odricanja, dok učinkovita uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Osim toga, poboljšanje učinkovitosti potrošnje energije ne podrazumijeva samo primjenu tehničkih rješenja. Štoviše, svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira koliko učinkovita bila, gubi navedeno obilježje ako ne postoje educirani ljudi koji će se njome znati služiti na najučinkovitiji mogući način. Moglo bi se reći da je energetska učinkovitost prvenstveno stvar svijesti ljudi i njihove volje za promjenom ustaljenih navika prema energetski učinkovitijim rješenjima, nego li je to stvar složenih tehničkih rješenja.
Potrošnja energije u zgradi ovisi o karakteristikama same zgrade ( njezinog oblika i materijala uporabljenih pri njenoj izgradnji ), karakteristikama energetskih sustava u njoj ( sustava grijanja, električnih uređaja i rasvjete, i drugo), ali i o klimatskim uvjetima podneblja na kojem se zgrada nalazi. Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su: toplinski gubici i dobici, koeficijent prolaska topline, stupanj-dan grijanja, stupanj korisnog djelovanja. Osnovno obilježje postojeće izgradnje u Hrvatskoj je neracionalno velika potrošnja svih tipova energije, prvenstveno energije za grijanje, ali u novije vrijeme sve više i za hlađenje zgrada. Energetska potrošnja namijenjena grijanju, pripremi tople vode i kondicioniranju zraka ( klimatizaciji ), predstavlja najveći dio energetske potrošnje u zgradama.
Zgrade su najveći pojedinačni potrošači energije, a time i veliki zagađivači okoliša. Zbog dugog životnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoliš u kojem živimo dug i stalan i ne možemo ga zanemarivati.
Uspješna primjena mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu temelji se na:
Energetski certifikat je dokument kojim se iskazuju energetska svojstva zgrade, a njegova osnovna svrha je pružiti vlasnicima i korisnicima zgrada informaciju o energetskim svojstvima zgrade. Kako bi se smanjio nepotrebni gubitak golemih količina sve skuplje energije u zgradama se uvodi certificiranje. Sektor zgradarstva posebno je značajan kao potrošač energije, jer u ukupnoj potrošnji energije sudjeluje s oko 40 %, s trendom stalnog porasta potrošnje, ali i velikim potencijalom uštede energije.
Toplinska izolacija zgrada smanjuje toplinske gubitke zimi, pregrijavanje prostora ljeti, te štiti nosivu konstrukciju od vanjskih uvjeta i jakih temperaturnih naprezanja.
PROZORI, STAKLENE STIJENE I VANJSKA VRATA KAO ELEMENT ENERGETSKE UČINKOVITOSTI
Prozor je element vanjske ovojnice zgrade koji omogućava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u okolicu, propuštanje Sunčeve svjetlosti u zgradu i prozračivanje prostora. Prozor je najdinamičniji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji propušta Sunčevu energiju u prostor, te kao zaštita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade jer zajedno čine i preko 70 % ukupnih toplinskih guvitaka kroz ovojnicu zgrade.
Gubici kroz prozore dijele se na kondukcijske gubitke, te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju više od 50 % toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obično su deset i više puta veći od onih kroz zidove, pa je očito koliko je važna energetska učinkovitost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada. U skladu s novim Tehničkim propisom, koeficijent prolaska topline za prozore za prozore i balkonska vrata može iznositi maksimalno U = 1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora kreće oko 3,00 – 3,50 W/m2K i više ( gubici topline kroz takav prozor iznose prosječno 240-280 kWh/m2 godišnje ), europska regulativa propisuje sve niže i niže vrijednosti i one se danas kreću u rasponu od 1,40 – 1,80 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski učinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom prolaska topline U < 1,40 W/m2K.
U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrađuju, moraju osigurati:
Stakla se danas izrađuju kao izolacijska stakla ( izo stakla ), dvoslojna ili troslojna, s različitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljšavaju toplinske karakteristike.